P.U.L.S 02
Dodaci prehrani: Kako ih odgovorno preporučivati?
Autor: PharmUp edukacijski centar | Vrijeme čitanja: 7 min
Uvod: Dodaci prehrani – svakodnevna tema, ali i velika odgovornost
Dodaci prehrani nalaze se na policama gotovo svake ljekarne, ali i u ormarićima velikog broja kućanstava. Prema istraživanjima, čak više od 60% odraslih u Hrvatskoj povremeno koristi barem jedan dodatak prehrani. Iako ih često doživljavamo kao bezazlene proizvode, nepravilna upotreba može imati svoje posljedice.
Upravo zato, edukacija farmaceuta i odgovorno savjetovanje pacijenata imaju ključnu ulogu u sigurnoj i učinkovitoj primjeni dodataka prehrani.
Kada i kome preporučiti dodatke prehrani?
Procjena potreba pacijenta
Prvi korak prema odgovornoj preporuci nije pitanje “koji preparat nuditi?”, već: “treba li pacijentu uopće dodatak prehrani?”
Ljekarnik kroz ciljani razgovor o prehrambenim navikama, životnom stilu i zdravstvenom stanju procjenjuje potencijalne nutritivne deficite. Takva procjena temelji se na stručnoj anamnezi, a ne na dojmu ili želji pacijenta za “prevencijom za svaki slučaj”.
Rizične skupine pacijenata
TRUDNICE
olna kiselina, željezo, jod, vitamin D i omega-3 masne kiseline, uz izbjegavanje viška vitamina A zbog potencijalne teratogenosti.
DOJENČAD I DJECA
vitamin D od prvih dana života (400 IJ), s pažljivim odabirom D2 vs. D3 oblika, te probiotici i vitamini topivi u vodi.
STARIJE OSOBE
česta malapsorpcija vitamina B12, vitamina D, kalcija i cinka zahtijeva oblike s boljom bioraspoloživošću, npr. metilkobalamin i kalcijev citrat.
VEGANI I VEGETARIJANCI
manjak vitamina B12, željeza, omega-3 (EPA/DHA), cinka i selena; posebna pažnja kod izvora aktivnih sastojaka (biljni vs. životinjski izvori).
SPORTAŠI
povećane potrebe za mikronutrijentima i antioksidansima uz obaveznu provjeru kvalitete i čistoće proizvoda radi mogućih kontaminacija.
KRONIČNI BOLESNICI
metformin, IPP i određene kronične terapije mogu zahtijevati dodatnu suplementaciju (npr. magnezij, željezo, vitamin B12) uz nužnu procjenu mogućih interakcija (npr. kalcij i levotiroksin).
Razlika između dodataka prehrani i lijekova:
što pacijenti često ne znaju
Pravni i regulatorni okvir
Lijekovi liječe, sprječavaju ili ublažavaju bolest, prolaze stroge kliničke studije i nadzor EMA-e ili HALMED-a, uz stroge GxP sustave (GMP, GDP, GCP).
Dodaci prehrani su hrana, njihova uloga je dopuniti prehranu i podržati funkcije organizma. Ne prolaze klinička ispitivanja i ne smiju nositi terapijske tvrdnje.
Razlika u dokumentaciji i kontroli kvalitete
Lijek: strogo kontrolirani sastav, farmaceutska formulacija, dokazani farmakokinetički profili.
Dodatak prehrani: deklarativna prijava nadležnom ministarstvu bez obveze kliničkog dokazivanja djelotvornosti.
Za ljekarnike to znači: ne izjednačavati dodatak prehrani s lijekom u savjetovanju.
Odgovorna preporuka dodataka prehrani u praksi
Odabir pravog analgetika uvijek treba temeljiti na vrsti simptoma, dobi pacijenta i eventualnim kroničnim bolestima.
Postavljanje pravih pitanja
Savjetovanje započinje anamnezom:
Koliko dugo traje problem?
Koje lijekove i dodatke već koristite?
Postoje li postojeće dijagnoze i rizični čimbenici?
Edukacija pacijenata
Pacijenti često imaju nerealna očekivanja i pogrešna uvjerenja. Ljekarnik mora jasno objasniti:
svrhu dodatka prehrani,
preporučeno trajanje korištenja,
važnost pridržavanja doza,
realna očekivanja.
Kritička procjena izvora informacija
Internet i društvene mreže često nude dezinformacije. Ljekarnik mora znati prepoznati nepouzdane izvore i ponuditi znanstveno utemeljene informacije — čime gradi dugoročno povjerenje s pacijentom.
Djelatnik ljekarne kao ključna figura javnog zdravstva
Ljekarne su često prvi kontakt pacijenta sa zdravstvenim sustavom. Savjetovanja o:
prestanku pušenja,
zdravoj prehrani,
prevenciji infekcija,
pravilnom uzimanju dodataka prehrani
imaju izravan javnozdravstveni učinak.
Primjer: Već trominutno savjetovanje u ljekarni može povećati šansu za prestanak pušenja za čak 30% (britanska studija).
Rano prepoznavanje simptoma i upućivanje liječniku
Farmaceuti nisu dijagnostičari, ali su često prvi koji mogu prepoznati crvene zastavice i uputiti pacijenta liječniku u pravo vrijeme.
Edukacija zajednice kroz ljekarne
Ljekarne su sve više centri zdravstvene edukacije: edukacije o lijekovima, alergijama, ispravnoj uporabi inhalatora, prehrambenim dodacima i pravilnom liječenju različitih stanja.
Prema PGEU, 70% građana Europe radije bi se educiralo u ljekarni nego putem interneta. To je ogroman potencijal za razvoj ljekarničke profesije.
Edukacija nije dodatak – edukacija je prevencija.
Zaključak: Dodaci prehrani – odgovornost počinje s farmaceutom
Dodaci prehrani su koristan alat samo kada se primjenjuju stručno i ciljano. Uloga ljekarnika nije samo u preporuci proizvoda, već i u edukaciji, procjeni, trijaži i odgovornom savjetovanju.
Upravo ovakvim profesionalnim pristupom farmaceuti štite zdravlje svojih pacijenata, grade povjerenje i aktivno sudjeluju u modernom sustavu javnog zdravstva.