P.U.L.S 07

Antibiotici – kada ne i zašto ne?

Autor: PharmUp edukacijski centar | Vrijeme čitanja: 7 min

Uvod: Antibiotici — moćan saveznik, ali i dvosjekli mač

Antibiotici su jedno od najvećih otkrića moderne medicine. No s velikom moći dolazi i velika odgovornost. Danas smo, više nego ikada, suočeni s posljedicama njihove nepravilne i neracionalne upotrebe. Antimikrobna rezistencija, nuspojave i narušavanje mikrobioma samo su neki od razloga zašto pitanje “kada ne i zašto ne koristiti antibiotike” postaje ključno u svakodnevnoj praksi zdravstvenih djelatnika, osobito farmaceuta.

Kako djeluju antibiotici?

Mehanizmi djelovanja: selektivna toksičnost, ali ne bez rizika

Antibiotici ciljano djeluju na bakterijske stanice, a mehanizmi djelovanja uključuju:

  • Inhibiciju sinteze stanične stijenke (primjer: beta-laktami, penicilin),
  • Inhibiciju sinteze proteina (makrolidi, tetraciklini),
  • Inhibiciju sinteze nukleinskih kiselina (fluorokinoloni).

Zahvaljujući ovim mehanizmima, antibiotici ciljaju bakterije i ostavljaju ljudske stanice relativno netaknutima. Međutim, primjena uvijek mora biti individualizirana, temeljem:

  • Farmakokinetike,
  • Farmakodinamike,
  • Rezultata antibiograma.

Virus ili bakterija: presudna razlika za terapijsku odluku

Jedna od ključnih pogrešaka u primjeni antibiotika događa se upravo kod razlikovanja bakterijskih i virusnih infekcija.

  • Bakterije: Streptococcus pneumoniae, Escherichia coli, Staphylococcus aureus → antibiotici djeluju.
  • Virusi: influenza, rinovirus, RSV → antibiotici nemaju učinka.

U svakodnevnoj praksi, brzi testovi antigena, CRP testovi i klinička evaluacija pomažu u pravovremenom razlikovanju etiologije infekcije i izbjegavanju nepotrebne terapije.

Zašto antibiotici nisu uvijek rješenje?

Antimikrobna rezistencija – globalna prijetnja

Prečesta i nepravilna primjena antibiotika stvara selekcijski pritisak na bakterije, što rezultira pojavom:

  • MRSA (meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus),
  • ESBL-producenta (Enterobacteriaceae),
  • VRE (vankomicin-rezistentni enterokoki).

Prema predviđanjima, do 2050. godine antimikrobna rezistencija mogla bi uzrokovati više od 10 milijuna smrti godišnje — što čini racionalnu uporabu antibiotika jednim od ključnih javnozdravstvenih prioriteta.

Uloga farmaceuta u kontroli zloupotrebe

Farmaceuti su često prva kontaktna točka pacijenata. Osim što savjetuju o pravilnoj primjeni, edukiraju i upozoravaju na:

  • nužnost završavanja cijele terapije,
  • štetnost samoinicijativnog uzimanja,
  • ograničenja djelovanja antibiotika kod virusnih infekcija.

Kroz sudjelovanje u programima farmakovigilancije i antibiotic stewardshipa, farmaceuti aktivno doprinose suzbijanju rezistencije i sigurnoj primjeni antibiotika u zajednici.

Posljedice nepravilne uporabe antibiotika

Razvoj rezistencije

Nepravilna terapija pogoduje prijenosu rezistencije među bakterijama putem plazmida i transpozona. Time se otvara potreba za primjenom tzv. “rezervnih antibiotika” poput karbapenema i kolistina — koji su često toksičniji, skuplji i predstavljaju krajnju liniju obrane.

Nažalost, u bolnicama sve češće susrećemo i pan-rezistentne bakterije — praktično neliječive infekcije.

Nuspojave i alergijske reakcije

Svaka skupina antibiotika nosi specifične rizike:

Beta-laktami → alergijske reakcije (urtikarija, angioedem, anafilaksija),

Fluorokinoloni → tendinopatija,

Aminoglikozidi → nefro- i ototoksičnost,

Širokospektralni antibiotici → pseudomembranozni kolitis (Clostridium difficile).

Utjecaj na mikrobiom

Crijevni mikrobiom, s više od 100 trilijuna mikroorganizama, ključan je za zdravlje probave, imuniteta i metabolizma. Širokospektralni antibiotici poput cefalosporina i klindamicina narušavaju ovu ravnotežu, što može voditi do:

metaboličkih poremećaja,

alergija,

autoimunih bolesti.

Opasno je i dugoročno: potpuni oporavak mikrobioma može potrajati i do godinu dana nakon terapije.

Kako odgovorno koristiti antibiotike?

Prevencija prije svega

  • Cijepljenje (pneumokok, gripa, pertusis),
  • Higijenske navike,
  • Sigurno rukovanje hranom,
  • Antimikrobne kontrole kroz sustave antibiotic stewardshipa.

Pridržavanje uputa liječnika

  • Pravilno doziranje i trajanje terapije prema antibiogramu.
  • Ne prekidati terapiju prije vremena, kako se ne bi omogućio opstanak rezistentnih bakterija.

Ne dijeliti antibiotike

  • Antibiotici nisu univerzalni.
  • Samoinicijativna uporaba može prikriti ozbiljne bolesti i izazvati terapijski neuspjeh.

Zaključak: Antibiotici — samo kada treba i samo kako treba

Antibiotici su vrijedno oružje, ali pogrešno korištenje vodi nas prema budućnosti u kojoj će i banalne infekcije postati smrtonosne. Farmaceuti imaju ključnu ulogu u edukaciji, trijaži, savjetovanju i racionalnoj primjeni — za dobrobit pacijenata i očuvanje učinkovitosti antibiotika za generacije koje dolaze.