P.U.L.S 06
Stabilnost lijekova tijekom ljeta – što svaki farmaceut mora znati
Autor: PharmUp edukacijski centar | Vrijeme čitanja: 5 min
Ljetni mjeseci donose ozbiljne izazove za farmaceute kad je riječ o stabilnosti lijekova. Ekstremne temperature, UV zračenje i povećana vlaga mogu značajno utjecati na učinkovitost, sigurnost i kvalitetu lijekova – čak i kad to nije odmah vidljivo. Uloga farmaceuta pritom prelazi granice izdavanja terapije: savjetovanje, anticipacija rizika i edukacija postaju ključni alati farmaceutske skrbi.
Fizičko-kemijski utjecaji na stabilnost lijekova
Povišene temperature ubrzavaju kemijsku razgradnju aktivnih tvari – osobito kod lijekova s osjetljivim strukturama poput peptida, inzulina ili antibiotika u suspenziji. Neki lijekovi (npr. nitroglicerin, budesonid) osjetljivi su i na svjetlost, dok visoka vlaga pogoduje promjeni konzistencije ili mikrobiološkom kvarenju.
Važno je razumjeti da vizualna stabilnost (npr. boja, miris, oblik) ne garantira terapijsku stabilnost. U ljetnim uvjetima lijek može izgledati nepromijenjeno, ali mu bioraspoloživost i učinkovitost mogu biti značajno smanjeni – što predstavlja rizik za terapijski ishod.
Primjer iz prakse:
Topljenje vaginaleta u transportu na 35 °C bez termo-zaštite – iako su fizički vraćene u hladnjak, pitanje stabilnosti ostaje neodgovoreno bez ponovne analize serije.
Kritične terapijske skupine
Farmaceuti moraju znati identificirati lijekove kod kojih su temperaturni uvjeti klinički značajni. To uključuje:
- Biološke lijekove (inzulin, GLP-1 agonisti) – termolabilni, često s preciznim rasponom čuvanja (2–8 °C).
- Antibiotske suspenzije – rok trajanja se računa od rekonstitucije i zahtijeva hlađenje.
- Probiotici – čuvanje ovisi o sojevima i deklariranoj stabilnosti na sobnoj temperaturi.
- Rektalni i vaginalni oblici – skloni topljenju i promjeni konzistencije iznad 25–30 °C.
- Sprejevi i aerosoli (npr. nitroglicerin) – promjene tlaka i temperature mogu utjecati na doziranje i stabilnost plinova.
Farmaceut mora razumjeti deklarirane uvjete čuvanja, ali i kontekst pacijentove svakodnevice – putovanja, boravak u vozilu, odsustvo hlađenja u domu.
Farmaceutsko savjetovanje – što i kada pitati?
Praksa pokazuje da pacijenti vrlo rijetko samoinicijativno pitaju o uvjetima čuvanja. Zato je proaktivna komunikacija farmaceuta ključna:
- “Imate li hladnjak na odredištu?”
- “Putujete li avionom? Hoćete li imati prijenosnu zaštitu?”
- “Je li lijek bio izložen suncu ili u automobilu?”
Ove informacije često otkrivaju potencijalni rizik koji zahtijeva dodatno objašnjenje, savjet ili preporuku za zamjenu terapije.
Postupanje u slučaju sumnje na nestabilnost
Kada pacijent donese lijek koji je bio izložen toplini ili sunčevoj svjetlosti, farmaceut ne bi smio samo vizualno procijeniti ispravnost. Potrebno je:
- Pitati o trajanju i uvjetima izloženosti,
- Provjeriti je li lijek deklariran kao termolabilan,
- Ako postoji sumnja – kontaktirati liječnika radi potencijalne zamjene,
- Zabilježiti slučaj u farmaceutsku dokumentaciju, ako postoji.
Edukacija i alati u ljekarni
Ljekarne mogu unaprijediti sigurnost primjene lijekova kroz:
- Sezonske letke: “Kako čuvati lijekove ljeti?”
- Naljepnice upozorenja: “NE OSTAVLJATI NA SUNCU”,
- Termo-torbice uz izdavanje bioloških lijekova,
- Edukaciju osoblja da prepoznaju rizike i educiraju pacijente – jer ljetna destabilizacija lijekova ne boli odmah, ali može ozbiljno narušiti ishod liječenja.
Zaključno
Farmaceuti su prva linija zaštite stabilnosti terapije ljeti. Oprez, proaktivnost i stručnost u savjetovanju ne samo da čuvaju lijek – već i zdravlje pacijenta. A to je, naposljetku, i temelj našeg poziva.