Zdravstveni djelatnici
Partneri

P.U.L.S. 15

Briga o pacijentima s kroničnim bolovima – analgetska strategija u ljekarni

Autor: PharmUp edukacijski centar | Vrijeme čitanja: 5 min

Kronična bol ne bira dijagnozu, dob ni profesiju – ali uvijek zahtijeva individualiziran pristup. U ljekarni, farmaceut je često prva i najdostupnija kontaktna točka za pacijente koji traže olakšanje boli, ali i razumijevanje, orijentaciju i sigurnu terapijsku podršku.

Osnovno razumijevanje kronične boli

Procjena intenziteta i vrste boli

Kronična bol definira se kao bol koja traje dulje od 3 mjeseca, neovisno o jasnom patofiziološkom uzroku. U svakodnevnoj praksi ljekarni, inicijalni razgovor počinje ciljanim pitanjima:

  • Koliko dugo traje bol?
  • Gdje je lokalizirana i širi li se?
  • Kako biste ocijenili bol na skali od 0 do 10?

 

Vizualna analogna skala (VAS) i kratki upitnici (npr. DN4 za neuropatsku bol) korisni su alati za brzu orijentaciju i mogu olakšati kliničku procjenu.

Nociceptivna vs. neuropatska bol

Prepoznavanje tipa boli izravno određuje terapijski pristup:

  • Nociceptivna bol: rezultat oštećenja tkiva (npr. artritis, trauma, upala); dobro reagira na analgetike i NSAID.
  • Neuropatska bol: posljedica oštećenja perifernih ili centralnih živaca (npr. dijabetička neuropatija); zahtijeva lijekove poput antiepileptika (pregabalin, gabapentin) i tricikličkih antidepresiva.

 

Farmaceut ne postavlja dijagnozu, ali mora prepoznati obrazac i znati kada savjet nije dovoljan – već je nužan kontakt s liječnikom.

Kada farmaceut intervenira, a kada upućuje

Farmaceut može sigurno voditi terapiju kod:

  • poznate dijagnoze (npr. osteoartritis),
  • blage do umjerene boli (tenzijska glavobolja, menstrualna bol),
  • akutnih epizoda boli koje ne traju dulje od 5–7 dana.

Upućivanje liječniku je nužno kada:

  • bol traje > 7 dana bez poboljšanja,
  • bol se pogoršava, remeti san ili svakodnevno funkcioniranje,
  • prisutni su alarmantni simptomi: trnci, gubitak osjeta ili snage, vrućica, neobjašnjeni gubitak težine.

Ljekarna nije mjesto za supstituciju dijagnoze – ali jest mjesto za prepoznavanje rizika i usmjeravanje pacijenta.

Farmaceutski alati u terapiji boli

Sistemski analgetici: paracetamol, NSAID, kombinacije

U nociceptivnoj boli:

  • Paracetamol je izbor prve linije kod pacijenata s komorbiditetima (npr. gastritis, trudnoća).
  • NSAID (ibuprofen, naproksen) primjenjuju se kod bolova s upalnom komponentom, uz oprez kod starijih, kardiovaskularnih bolesnika i gastropata.
  • Kombinirani pripravci (npr. paracetamol + kofein) indicirani su kod tenzijskih glavobolja ili sindroma prehlade.

Farmaceut mora biti svjestan potencijalnih interakcija, kontraindikacija i dupliciranja lijekova istog djelovanja.

Topički pripravci: prednost u lokalnoj primjeni

Lokalna terapija često se podcjenjuje, iako pruža brojne prednosti:

  • NSAID gelovi: kod artritisa, sportskih ozljeda i bolova u zglobovima.
  • Kapsaicin: specifičan za neuropatsku bol, zahtijeva upornost i pravilnu primjenu.
  • Mentol, kamfor, salicilati: brzo olakšanje, ali bez trajnog efekta.

Topička primjena smanjuje sistemski rizik – ali zahtijeva precizno savjetovanje o količini, učestalosti i izbjegavanju kontaktnih područja (sluznice, rane).

Dodaci prehrani – uloga i ograničenja

Dodaci mogu imati mjesto u dugotrajnoj potpori:

  • Glukozamin/kondroitin: kod artroze, kao potpora strukturi hrskavice.
  • Vitamin B kompleks: kod blage periferne neuropatije.
  • Magnezij: kod grčeva i mišićne napetosti.

Farmaceut mora jasno komunicirati razliku između terapijskog i suportivnog učinka, te upravljati očekivanjima pacijenata.

Praćenje i edukacija – ključ za racionalnu terapiju

Dokumentiranje kronične boli

Sustavno praćenje pacijenata koji kontinuirano traže analgetike omogućuje bolju individualizaciju savjeta, prepoznavanje neučinkovitosti ili ovisničkog ponašanja i izgradnju povjerenja.

Prevencija ovisnosti

Kronična uporaba kombiniranih pripravaka (osobito s kofeinom, kodeinom) može stvoriti psihološku ovisnost, koju farmaceut prvi uočava. Ključni znakovi:

  • česta kupovina “po 1 kutiju”,
  • inzistiranje na istom brendu,
  • nerealna očekivanja o učinku.

Farmaceut mora reagirati nenametljivo, ali čvrsto – uz prijedlog posjeta liječniku i alternativne strategije upravljanja boli.

Edukacija o nefarmakološkim metodama

Lijek nije jedino sredstvo protiv boli. Farmaceut može (i treba):

  • objasniti važnost redovite fizičke aktivnosti,
  • preporučiti TENS, fizioterapiju, relaksacijske tehnike,
  • potaknuti pacijenta na promjene životnih navika.

Takav pristup smanjuje potrebu za analgeticima i osnažuje pacijenta u upravljanju vlastitim stanjem.