P.U.L.S. 25
Topikalni dodaci prehrani – mit, trend ili nova granica
Autor: PharmUp edukacijski centar | Vrijeme čitanja: 5 min
U doba kad dodaci prehrani dolaze u svim oblicima – od kapsula do gumenih bombona – sve češće na policama ljekarni i internetskih trgovina viđamo sprejeve, flastere, kreme i gelove koji obećavaju:
👉 „Više ne morate gutati tablete – vitamini i minerali mogu se apsorbirati kroz kožu!“
Zvuči privlačno. No je li to znanstveno utemeljeno ili samo još jedan dobro zapakirani mit?
Transdermalna suplementacija:
moderna forma za staru ideju
Korištenje kože kao puta za primjenu aktivnih tvari nije novo – to se već desetljećima uspješno koristi u farmakoterapiji. Neki od primjera su nikotinski flasteri, hormonska nadomjesna terapija, pa čak i opioidni analgetici poput fentanyla.
Ali prenijeti tu tehnologiju u svijet dodataka prehrani zahtijeva nešto više od dobre ideje i atraktivne ambalaže. Za to nam je potrebna znanstvena potvrda.
Upravo tu farmaceuti dolaze do ključnog pitanja:
Jesu li svi ti flasteri s magnezijem, kreme s kolagenom i sprejevi s vitaminima realna alternativa? Ili tek trend?
Koža kao prepreka, ne autoput
Koža je naš najveći organ, ali i najsnažnija barijera. Posebno njezin stratum corneum, sloj koji je evolucijski stvoren da spriječi ulazak molekula izvana.
Zato uspješna transdermalna apsorpcija ovisi o nekoliko strogo definiranih faktora:
- mala molekularna masa (manje od 500 Da)
- lipofilnost spoja (da se „voli” s masnoćama)
- odgovarajuća formulacija – često uz pomoć alkohola, liposoma ili drugih nosača
Sve to skupa znači da većina nutrijenata jednostavno ne prolazi kroz kožu.
Gdje transdermalni dodaci prehrani imaju potencijal?
Nisu svi topikalni oblici besmisleni.
Neki pokazuju djelomičan ili rastući klinički potencijal:
Magnezij
Najčešće u obliku magnezijevog klorida, koristi se u uljima i gelovima za lokalnu relaksaciju mišića. No, sistemska apsorpcija kroz kožu je još uvijek upitna i slabo dokumentirana.
Melatonin
U obliku flastera pokazuje obećavajuće rezultate kod nesanice, jer zaobilazi gastrointestinalni trakt i jetreni metabolizam, čime se omogućuje brži i stabilniji učinak.
Vitamin D
U eksperimentalnim kremama i uljima, zbog svoje lipofilnosti, vitamin D ima potencijal za topikalnu primjenu u dermatološkim stanjima, ali još uvijek nije standardiziran ni potvrđen za sistemsku suplementaciju.
Kada ih preporučiti – i kada ne?
Kada imaju smisla:
Transdermalni dodaci mogu biti korisna alternativa u specifičnim situacijama:
- pacijenti s gastrointestinalnim smetnjama (refluks, gastritis)
- djeca i starije osobe kojima je teško gutati kapsule
- kod spojeva s visokim “first-pass” metabolizmom, poput melatonina
Ali uvijek uz napomenu:
Ako ne znamo kolika je bioraspoloživost, ne možemo znati ni dozu ni učinak.
Kada nemaju smisla:
Nažalost, tržište je puno proizvoda koji ne mogu proći kroz kožu, bez obzira na to što tvrde oglasi:
- B vitamini (osobito B12)
- Željezo
- Kolagen i hijaluronska kiselina
- Koenzim Q10 i drugi makromolekularni spojevi
Balans između inovacije i znanosti
Uloga farmaceuta nije da automatski odbaci svaki novitet – ali ni da bez rezerve slijedi trendove.
Kod transdermalnih dodataka prehrani, stručnost znači znati prepoznati:
- kada proizvod ima realan potencijal
- kada je neutralan, bez stvarne štete ni koristi
- i kada je to čisto bacanje novca
Jer pacijent ne traži „još jedan proizvod“. Traži učinak. Rješenje. I stručni savjet.
Zaključak: Inovacije da, ali pametno!
Topikalni dodaci prehrani su inovativni, vizualno privlačni i često marketinški vrlo uvjerljivi. No njihova učinkovitost ovisi o biologiji, farmaciji i kemiji, a ne o ambalaži.
Kao farmaceutima, naš je zadatak filtrirati inovaciju kroz prizmu znanosti. Jer, kako kaže stara poslovica: “Ne moraš sve probati da bi znao što ne djeluje.”